Naša filozofija inkluzije je:
- Sva djeca mogu učiti i razvijati se.
- Trebaju prijatelje u susjedstvu.
- Trebaju dobre modele učenja.
- Trebaju naučiti brinuti jedni o drugima.
- Moraju biti poštivana.
- Moraju imati jednake mogućnosti.
Inkluzija u okviru odgojno-obrazovnog sustava podrazumijeva uvažavanje djece s poteškoćama kao ravnopravnih sudionika tog sustava, bez njihovog izdvajanja u posebne uvjete, a uz osiguravanje posebne podrške i pomoći bilo kojem djetetu, kad god je ona potrebna, u redovnom okružju.
Primarni cilj inkluzije nije pomoć djeci/osobama s poteškoćama da se što bolje integriraju u vrtić ili širu okolinu. Njezin je krajnji smisao dobrobit za čitavo društvo, za čitav odgojno-obrazovni sustav i svu djecu. Ona teži k izgradnji tolerancije, ali i stvarnog uvažavanja individualnih razlika, poštivanja dostojanstva svakog pojedinca i, na temelju toga, kreiranju međusobne interakcije i društvenih odnosa.
Inkluzija ne dolazi automatski. To je sistematski proces koji zahtijeva pažljivo planiranje, provođenje i praćenje kako bi s postigao uspjeh u radu sa svom djecom pa tako i s djecom posebnim edukacijskim potrebama. U inkluziji ne sudjeluju samo odgojitelji već i drugi stručnjaci poput logopeda, psihologa, defektologa, ostalih stručnih suradnika vrtića, liječnika, roditelja te čitava lokalna zajednica. Samim stavljanjem djeteta u vrtićku skupinu bez podrške ili resursa može rezultirati nedostatkom djetetovog napretka.
Kad dijete s posebnim potrebama krene u redovnu grupu, to može utjecati na osoblje, roditelje, djecu s posebnim potrebama i svu drugu djecu. Kako bi se svi osjećali pripremljenima i predanim procesu inkluzije, treba raspravljati o izazovima koje donosi inkluzija, raspraviti ih i uzeti u obzir u procesu planiranja. Ovakav pristup od svih profesionalaca zahtjeva stalno preispitivanje, analizom problema i planom za njihovo rješavanje.
